Za Srce i Du?u
· Dec 23, 2005, 5:33 PM
#16633
Za srce i du?u
Jedna je učiteljica jednog dana zamolila svoje učenike da na jednom papiru napi?u imena svih drugih učenika u razredu i da ostave malo mjesta kraj svakog imena. Tada je rekla učenicima da razmisle ?to je najljep?e ?to mogu reći o svojim razrednim drugovima, te da to napi?u kraj svakog imena. Cijeli sat je potrajalo dok su svi bili gotovi, a prije izlaska iz razreda, papire su predali učiteljici.
Preko vikenda, učiteljica je napisala svako ime učenika na jedan list papira i navela sve lijepe primjedbe koje su učenici napisali o svakom pojedinačno. U ponedjeljak je svakom učeniku dala papir s njegovim imenom. Ubrzo su se svi smije?ili. "Zaista?", čuli su se ?apati...
"Nisam imao pojma da nekom ne?to značim!" te "Nisam znala, da se tako sviđam drugima," bili su komentari.
Liste se kasnije nisu vi?e spominjale. Učiteljica nije znala jesu li učenici diskutirali o tome međusobno ili sa svojim roditeljima, ali to i nije bilo va?no. Vje?ba je ispunila svoj cilj. Učenici su bili sretni sobom i drugima.
Godinama kasnije je jedan od učenika poginuo u Vijetnamu i učiteljica je oti?la na njegov pogreb. Crkva je bila prepuna njegovih prijatelja.
Jedni za drugim, oni koju su poznavali mladića, prilazili su kovčegu da bi mu odali posljednju počast. Učiteljica je pri?la posljednja. Dok je tamo stajala, jedan od vojnika koji je nosio kovčeg pitao ju je, "Jeste li vi Markova učiteljica iz matematike?" Kimnula je potvrdno glavom.
Tada je rekao, "Mark je vrlo često pričao o vama."
Nakon pogreba, skupila se većina Markovih prijatelja iz razreda.
Markovi roditelji su također tamo bili i nestrpljivo su čekali da razgovaraju s učiteljicom. "Htjeli bismo vam ne?to pokazati," rekao je otac i izvukao novčanik. "Ovo su prona?li kad je Mark poginuo.
Vjerujemo da ćete to prepoznati." Iz novčanika je izvukao vrlo istro?eni komad papira, koji je očito bio slijepljen, mnogo puta savinut i rastvaran. Učiteljica je bez gledanja znala da je to papir s lijepim riječima Markovih razrednih drugova.
"Htjeli bismo vam se zaista zahvaliti ?to ste to napravili," rekla je majka. "Kao ?to mo?ete vidjeti, Mark je ovo vrlo cijenio." Svi biv?i učenici su se skupili oko učiteljice.
Charlie se nasmije?io i rekao, "Ja svoju listu također jo? imam. U najgornjoj je ladici mog radnog stola." Chuckova ?ena je rekla, "Chuck me zamolio da listu zalijepim u na? vjenčani album." "I ja svoj jo? uvijek imam," rekla je Marilyn. "U mom dnevniku je." Vicki je izvukla svoj rokovnik i pokazala svima svoju istro?enu listu. "Uvijek ju nosim sa sobom," rekla je Vicki i primijetila, "Vjerujem da smo svi sačuvali liste:" Učiteljica je bila toliko dirnuta, da je morala sjesti i zaplakala.
Zaplakala je za Markom i zbog svih njegovih prijatelja koji ga vi?e neće vidjeti.
U zajedničkom ?ivotu s ljudima često zaboravljamo da će svaki ?ivot jednog dana zavr?iti i da nikada ne znamo kada će taj dan biti. Zbog toga bismo osobama koje volimo i o njima brinemo trebali reći da su nam ne?to posebno i va?no. Reci im to prije no ?to bude kasno. To mo?e? napraviti i tako ?to će? proslijediti ovu poruku. Ukoliko to ne učini?, propustit će? jo? jednu prekrasnu priliku da učini? ne?to lijepo.
Jedna je učiteljica jednog dana zamolila svoje učenike da na jednom papiru napi?u imena svih drugih učenika u razredu i da ostave malo mjesta kraj svakog imena. Tada je rekla učenicima da razmisle ?to je najljep?e ?to mogu reći o svojim razrednim drugovima, te da to napi?u kraj svakog imena. Cijeli sat je potrajalo dok su svi bili gotovi, a prije izlaska iz razreda, papire su predali učiteljici.
Preko vikenda, učiteljica je napisala svako ime učenika na jedan list papira i navela sve lijepe primjedbe koje su učenici napisali o svakom pojedinačno. U ponedjeljak je svakom učeniku dala papir s njegovim imenom. Ubrzo su se svi smije?ili. "Zaista?", čuli su se ?apati...
"Nisam imao pojma da nekom ne?to značim!" te "Nisam znala, da se tako sviđam drugima," bili su komentari.
Liste se kasnije nisu vi?e spominjale. Učiteljica nije znala jesu li učenici diskutirali o tome međusobno ili sa svojim roditeljima, ali to i nije bilo va?no. Vje?ba je ispunila svoj cilj. Učenici su bili sretni sobom i drugima.
Godinama kasnije je jedan od učenika poginuo u Vijetnamu i učiteljica je oti?la na njegov pogreb. Crkva je bila prepuna njegovih prijatelja.
Jedni za drugim, oni koju su poznavali mladića, prilazili su kovčegu da bi mu odali posljednju počast. Učiteljica je pri?la posljednja. Dok je tamo stajala, jedan od vojnika koji je nosio kovčeg pitao ju je, "Jeste li vi Markova učiteljica iz matematike?" Kimnula je potvrdno glavom.
Tada je rekao, "Mark je vrlo često pričao o vama."
Nakon pogreba, skupila se većina Markovih prijatelja iz razreda.
Markovi roditelji su također tamo bili i nestrpljivo su čekali da razgovaraju s učiteljicom. "Htjeli bismo vam ne?to pokazati," rekao je otac i izvukao novčanik. "Ovo su prona?li kad je Mark poginuo.
Vjerujemo da ćete to prepoznati." Iz novčanika je izvukao vrlo istro?eni komad papira, koji je očito bio slijepljen, mnogo puta savinut i rastvaran. Učiteljica je bez gledanja znala da je to papir s lijepim riječima Markovih razrednih drugova.
"Htjeli bismo vam se zaista zahvaliti ?to ste to napravili," rekla je majka. "Kao ?to mo?ete vidjeti, Mark je ovo vrlo cijenio." Svi biv?i učenici su se skupili oko učiteljice.
Charlie se nasmije?io i rekao, "Ja svoju listu također jo? imam. U najgornjoj je ladici mog radnog stola." Chuckova ?ena je rekla, "Chuck me zamolio da listu zalijepim u na? vjenčani album." "I ja svoj jo? uvijek imam," rekla je Marilyn. "U mom dnevniku je." Vicki je izvukla svoj rokovnik i pokazala svima svoju istro?enu listu. "Uvijek ju nosim sa sobom," rekla je Vicki i primijetila, "Vjerujem da smo svi sačuvali liste:" Učiteljica je bila toliko dirnuta, da je morala sjesti i zaplakala.
Zaplakala je za Markom i zbog svih njegovih prijatelja koji ga vi?e neće vidjeti.
U zajedničkom ?ivotu s ljudima često zaboravljamo da će svaki ?ivot jednog dana zavr?iti i da nikada ne znamo kada će taj dan biti. Zbog toga bismo osobama koje volimo i o njima brinemo trebali reći da su nam ne?to posebno i va?no. Reci im to prije no ?to bude kasno. To mo?e? napraviti i tako ?to će? proslijediti ovu poruku. Ukoliko to ne učini?, propustit će? jo? jednu prekrasnu priliku da učini? ne?to lijepo.
, ali smo svi manje vise imali eksikone, moj leksikon je ostao zajedno s ostalim nepotrebnim stvarima u starom gradu kad sam se preselio (tj. ne znam gdje je)